IDEOLOGIJA

Funkcionalistički orjentirani sociolozi određuju kao sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orjentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje.

Marksisiti je smatraju iskrivljenom i lažnom sviješću koja služi prikrivanju klasne dominacije buržoazije.

Konzervativni mislioci prikazuju je kao zatvorene i represivne sustave mišljenja.

Skovao ga je Antoine Destutt de Tracy.

nastojao uspostaviti kao svojevrsnu nadznanost, koja se bavi analizom svih ljudskih ideja i nadređena je drugim znanostima

U De Tracyjevom učenici i djelomično zastupljeni s četiri čimbenika, koji se danas prikazuju u definiciji pojma „ideologija“: - objavljivanje sustava svijeta, - program djelovanja, - javno djelovanje za dokazan program, te isticanje posebnih uloge intelektualaca.

A) Negativne društvene funkcije -prikrivaju, skrivaju ILI drugačije zamišljaju istinu, stvarnost ILI dozu "objektivne, materijalne životne okoline" ILI interesne Drustvene kreacije.

B) Pozitivne društvene funkcije - služe se podupru potčinjenim grupama, stvorene solidarnosti, organiziraju otpor i održavaju oporbu.

ideologija pridonosi iscrpljivanju osobnih potreba za identitetom i razdvajanjem ljudskih bića

ideologije pribavljaju perspektivu pomoću koje svijet može razumjeti i protumačiti

ideologije motivirajućeg djelovanja, koje mogu biti usmjerene na uspostavljanje ili održavanje određenih vrijednosti i vjerovanja, korištenje socijalnog pritiska radi postizanja željenih društvenih promjena ili na osnaživanje otpora prema njoj

ideologije djeluju kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujuće socijalne grupe ili cijela društva okupljaju se ujedinjujućih načela i vrijednosti

Kod Marxa i Engelsa ideologija je bila ideja s vladajućom klasom i vladajućim društveno-ekonomskim odnosima, usmjerenom na opravdanje postojećeg poretka

Marx koristi pojmom ideologije u dva značenja: u prvom je značenju ideologija nadgradnja, koja obuhvaća sva područja duhovne djelatnosti - moral, religiju, znanost i dr.

U drugom značenju, ideologija je izvršena, lažna i kriva svijest i spoznaja, što je proizvedeno iz njezinih posebnih klasnih uvjeta i odredenja. Ona izražava interes za ono što spotakne sliku o sebi i svom društvu u kojem živi

Ideologija je lažna, izvrnuta, fetiširana svijest

Negativno značenje: označava specifičnu strukturu svijesti klasnog društva, koja će nestati u budućem besklasnom, komunističkom društvu

Za ideološko mišljenje karakteristično je otuđenje (alijenacija): teorijski oblikujući klasnu svijest, ideolozi se bave mislima kao samostalnim bitnostima, uobražavajući da one egzistiraju same za sebe, izvan povijesne uvjetovanosti

bliski su i nemarksistički mislioci različitih orijentacija: primjene metode kritike ideologije i na sam markizam i komunizam, što su učinili tzv. stvaralački markisti, Mannheim i dr.

Subtopic

LENJINIZAM

Tvrdio je, da je jedan skup ideja – zapadni liberalizam, pobijedio drugi-marksizam-lenjinizam

Za Fukuyamu «kraj povijesti» znači zapravo kraj temeljne ideološke rasprave

U suvremenoj funkcionalističkoj teoriji ideologija se shvaća kao svaki javno uzražen sustav znanja, vjerovanja i svako organizirano predstavljanje mišljenja, stajališta i vrijednosti prema političko-socijalnim fenomenima

Pritom se razlikuju dva šira tipa shvaćanja:
1.Prema prvom shvaćanju, koje zastupa Robert Lane u knjizi Politička ideologija (1962.), ideologija je skup mišljenja o svijetu koji zastupa pojedinac, neka vrsta pojedinčeve koncepcije svijeta u kojoj su neka uvjerenja.


2.Drugo shvaćanje povezuje ideologiju s političkim djelovanjem te je određuje kao sustav ideja i vrijednosti usmejren proizvođenju motivirajućih učinaka. Taj je pristup začet člankom Clifforda Geertza Ideologija kao kulturni sustav (1964.) u kojem se ideologija ne određuje kao suprotnost znanosti, nego se obje smatraju kulturnim sustavima.

Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje ideologije sa znanošću, koja se izražava u shvaćanju ideologije kao lažne znanosti, nije ni slučajno ni nebitno

Što se tiče pojma ideologije, njegova pretača bila je doživljaj nepovjerenja i podozrenja koji čovjek na svakom stepenu historijskog bića vjerovatno uvijek osjeća nasuprot protivnika." (O historiji primijene značenja pojma ideologije)

Pri partikularnom pojmu ideologije pretpostavlja se da ovaj ili onaj interes uzročno primorava na ovu laž ili prikrivanje, a pri totalnom pojmu ideologije smatra se da ovom ili onom sloju odgovara ovaj ili onaj pogled, način razmišljanja, aspekt." (Nužnost prethodnog razjašnjenja pojmova)

U djelu ideologija i utopija (1929.) razlikovao je
partikularni, i totalni pojam ideologije

U prvom slučaju istražuje se mišljenje protivnika kao ideološko u značenju «lažnog» i «pogrešnog», a vlastitom mišljenju priznaje se mogućnost neideološkoga, «istinitog» mišljenje

U drugom slučaju pokazuje se da su sustavi ideja svih društvenih grupa društveno vezani iuvjetovani, što omogućuje ispitivanje funkcionalnog odnosa ideja i društvenih uvjeta

Tvrdi da su intelektualci sloj koji nije jasno ukorijenjen i svrstan te je relativno besklasan, koji dijeli vezanost za obrazovanje i destinaciju prema isključivim grupnim intersima, a potječe iz raznih društvenih grupa pa je sposoban uzimati u obzir svjetonazore posebnih grupa

njihovo nastojanje derivira u sustavu političko-svjetonazorskih vrednovanja, koja nazivamo ideologijama

razvio je tzv. pozitivističko učenje o ideologijama: ljudi se u svojem društvenom djelovanju rukovode osjećajima, raspoloženjima i htijenjima, koji su raznoliki i promjenljivi; ali oni uvijek nastoje svom djelovanju dati privid logičnosti, dosljednosti i koherentnosti

Razlikuje:
1. Represivne, i
2. Ideološke državne aparate

represivni aparati ( vojska, policija ) funkcioniraju uglavnom na nasilju

državni ideološki aparati ( religija, obrazovanje, obitelj, pravo, politika, sindikati, komunikacije i kultura ) funkcioniraju pretežno na ideološkom modusu

Bio je jedan od osnivača i jednokratni vođa Komunističke partije Italije, a zatvorio ga je fašistički režim Benita Mussolinija

Gramsci je tijekom zatočeništva napisao više od 30 bilježnica i 3000 stranica povijesti i analiza. Njegove zatvorske bilježnice smatraju se vrlo originalnim doprinosom političkoj teoriji 20. stoljeća

Gramsci je shvaćao iz različitih izvora - ne samo drugih marksista nego i mislilaca poput Niccolòa Machiavellija , Vilfreda Pareta , Georgesa Sorela i Benedetta Crocea

Bilježnice pokrivaju širok raspon tema, uključujući talijansku povijest i nacionalizam , francusku revoluciju , fašizam , fordizam , civilno društvo, folklora , religije i visoke i popularne kulture

Dvije skupine intelektualaca:
“tradicionalni” intelektualci
“organski” intelektualci

Prvi se smatraju slobodnima od klasne uvjetovanosti, neovisnim i racionalnima, ali oni su praktično vezani za hegemonijsku kulturu i vladajuće vrijednosti

S druge strane, organski su intelektualci organizacijski povezani s klasnom strukturom